Smiluj se

Zazvati Boga je vrhunac vjere u kojem se, pored prihvaćanja vlastite uvjetovanosti i ograničenosti, događa i mogućnost za iskorak u dinamičnu stabilnost duha.

Briga

Svjetovna mudrost nas napastuje opsesijom o mogućnosti nadzora nad posljedicama.
Takav presing zabrinutosti stvara ozračje za ishitrene nepreciznosti zbog kojih onda istina lako predribla kontradiktornu strukturu naših misli.

Mlakost

Kad svojom `svestranom kompetentnošću` oholost osakati tvoju moć rasuđivanja: dugoročno si u groznici relativiziranja te pri susretu s izazovom strpljivosti čak i vrlina skromnosti postaje dvosjekli izvor argumentacije obeshrabrujućim stavovima pa počinješ buncati sumnje; dok se istovremeno iza kulisa tog performansa života neprimjetno događa distrofija vjere.

Odmor

Biti s tobom, Bože, samo to me odmara, samo to relaksira duh, jer jedino s Tobom moje povjerenje postaje sposobno odložiti oklope i maske društvenih normi te si priuštiti luksuz iskrenosti.

Istina

Odmjerenom zahtjevnošću, kontinuirano ali neusiljeno, održava nas angažiranim sudionicima misterija Života.

`Nauči me moje dane brojati`

Evo - još jedan dan Božjeg strpljenja za mene, još jedan tretman za sirovu strukturu ovog bića koje žudi znati i vidjeti dok istovremeno previđa gledati...

Detektor

Kad god neuravnotežena revnost srljajući zadire u Božje nadležnosti - bilo da nešto percipira kao zlo ili doživljava kao nepravdu - uvijek u sebi osjećamo nemir: taj prirodni detektor osobne (ne)usklađenosti s Realnošću.
S druge strane, duhovni mir - najveće vremenito dobro, moguće je upoznavati upravo usklađivanjem s Realnošću: prihvaćanjem činjenice da Bog jest.
Kako bismo očuvali duhovni mir potrebno je "dopustiti" Bogu slobodu da `daje da sunce sja i dobrima i zlima`! Stoga je najdjelotvornija preventiva nemira da razmaženog egoistu u sebi potaknemo da se započne odricati `prava na suđenje` drugih...

Prikazanje

Prikazanjem Bogu, prikazanjem života i pojedinih aktivnosti ostvaruje se konekcija s blagoslovom, ne zbog prejudiciranja određenog ishoda, nego s ciljem posvete cjelokupnog procesa bivstvovanja: od konkretnog trenutka do krajnjih posljedica tog čina svjesnosti.

Bezbrižnost

Trezvena bezbrižnost ne treba analizu iluzija niti klepanje planova utemeljenih na predrasudama, zato jer ju pouzdanje u Providnost oslobađa za aktivno sudjelovanje u razotkrivanju smisla novog dana - na slavu Svrhe.

Svjedok

Svjedok tišine postaje sudionikom ekspedicije k vrhuncima stvarnosti, gdje pod uvjetima prorijeđene imaginacije i skoro vakuuma volje - odbacuje suvišne terete i odlučnije nastavlja svoj uspon!