Nije to neki preuzetni asketski cilj, kojeg bi se vlastitim nastojanjima moglo dosegnuti. Božji je to posao - što psalmist i potvrđuje kad moli:"čisto srce stvori mi, Bože!" (Ps 51,12)

Dakle, čistoća srca (srce = središte misli) ne postiže se mijenjanjem ili oblikovanjem nečega već postojećeg, nego zadire u kategoriju novog stvaranja, u područje pod Božjom nadležnošću.

Stoga je novostvorena čistoća ustvari milost, koja neće rezultirati izglancanim mislima i željama, niti većom količinom pobožnih zaziva ili moralnih odluka; nego se tu čistoću može iskusiti kroz proces kontinuiranog čišćenja, proces u kojem se psiha prepušta djelovanju milosti zaborava i na taj način oslobađa od isluženih misli, spremna za novu pespektivu, za pogled koji nadilazi konfuziju privremenih uvjetovanosti te s blagoslovom "čistog srca" gleda Boga! (Mt 5,8)