Sitnice su poluproizvod trenutka i okolnosti koje u početku doživljavamo kao već poznate situacije, pa ih smatramo lako rješivim zadacima te unaprijed računamo na podrazumijevani slijed ili ishod tog našeg predviđanja. No, s razlogom one zarade svoje navodnike jer postanu uzrokom mnogih stresnih situacija i poticaj većini nesporazuma.

Ipak, ta nepredvidivost sitnica ustvari je blagoslov koji nam posvješćuje našu ograničenost i stalnu ovisnost o Izvoru života. Ova činjenica da bez Boga ne možemo ništa učiniti (Iv 15,5) nije naš hendikep, nego datost po kojoj funkcionira stvarnost.